Piše: Duško Jovanović, poslanik u Skupštini RCG (28. oktobar 2000. "DAN")
Batina je u srijedu, pola sata prije pola noći, još jednom udarila na istinu, čast, poštenje i dostojanstvo, ne samo jednog čovjeka, već svih ljudi u Crnoj Gori, koji su pritisnuti sumornim teretom svega što danas proizvode upravljači Crnom Gorom.
Iz neke kuhinje, a čini se da je Socijalistička narodna partija javno pokazala mjesto gdje se batinaški recepti pripremaju, dat je mig da, za sada nepoznata lica, batinom pokušaju da ućutkaju onaj dio crnogorskog parlamenta u kome se ne trguje, već se argumentima govori nešto što se ljudima, koji su se dočepali vlasti i narodnog bogatstva, ne sviđa.
Crnogorska policija će, dakako, preduzeti opsežne mjere" i „uspješno", kao i u dosadašnjim sličnim slučajevima "pronaći" krivce koji su digli ruku na poslanika, a time i na sve poštene ljude, čije interese, hrabro i otvoreno u Skupštini zastupa i narodne nevolje iznosi taj poslanik.
Svaka policija na svijetu, pa i ova crnogorska, mogla bi u pronalaženju vinovnika da im nađe trag, ako ni u čemu drugom, ono u načinu izvršavanja krivičnih djela. Poslanik Duško Jovanović bio je treći čovjek jugoslovenske orijentacije u Crnoj Gori koji je napadnut na isti način, gotovo u isto vrijeme dana, i ispred ulaza u stan, kao što je napadnut visoki oficir Vojske Jugoslavije svojevremeno u Nikšiću, ili direktor i vlasnik RTV "Elmag". Dogodilo se to noću. Mrak je “progovorio" iz mraka...
Policija traga... Opsežne mjere preduzima, na putu je da otkrije napadače i privede ih istražnim organima, uslijediće vremenom odgovor na neko poslaničko pitanje u vezi sa ovim događajima. Policijski odgovor biće kratak i bez dodatnih komentara, jer, zaboga, svaki širi komentari bi mogli da "iskoriste izgrednici" i da zametnu trag. I tako vrijeme prolazi. Izgrednici i možda čekaju neki novi mig od nalogodavaca za neki novi sličan batinaški zadatak, ili eventualnu likvidaciju.
U normalnoj demokratskoj zemlji, gdje vlada pravo, gdje je obezbijeđena sigurnost građana, gdje su svi ljudi jednako privilegovani i jednako odgovorni pred zakonom, nema toliko "nepoznatih izvršilaca" koliko ih ima u Crnoj Gori. A kad bi ih bilo, onda bi to moglo da znači da je policija nesposobna, da policijsko rukovodstvo ne obavlja poslove koliko i kako treba i da ga treba zamijeniti uspješnijim ljudima. Ovo je gledište sa pozicija običnog građanina. Možda neki drugi misle da je policija uspješna i uspješno obavlja zadatke. Ko zna...
Zna se, međutim, da u svijetu nema manje zemlje sa više policajaca, ni manje pravde ni veće nesigurnosti, nego što je ovdje u nas.
Zašto bi nekome palo na pamet da fizički napadne, pa možda čak sa namjerom i da usmrti poslanika Duška Jovanovića?
Poslanik Jovanović nije biznismen, ne "valja" cigarete, drogu, oružje, ne krijumčari robu, pa prema tome nema ni neizmirene dugove prema nekoj mafiji da bi bio to razlog da mafijaši posegnu batinom. Duško Jovanović nije kafanski čovjek, niti pijanica, ni varalica, nije ni svađalica, nikome nije prijetio niti ga napadao, pa da bi neko posegnuo da napadne njegov život.
Jovanović jeste nešto drugo. On je pravi narodni poslanik koji uvijek, otvoreno, argumentovano iznosi narodne nevolje, ne libeći se da pljačku nazove pravim imenom, da o kriminalu govori i prstom upre u mjesto gdje su mu korijeni i kuda mu vode putevi, da pomene i prozove nelegalno bogaćenje i takve bogataše i da opomene režim da se to događa u njemu i u njegovom okrilju. Poslije ovih redaka, izrečenih na osnovu onog što poslanik Duško Jovanović, govori u Skupštini, možda je jasnije odakle je krenula batina, a slično mjesto joj, zapravo, locira i Socijalistička narodna partija.
Samo u zemljama haosa i potpune nesigurnosti, u zemljama gdje mafija igra ključnu ulogu, ili, pak, u davnim vremenima plemenskih i rodovskih zajednica, ljudi su morali da se samoorganizuju da brane goli život. Da li smo stigli, nažalost, dotle?
Socijalistička narodna partija, poslije svega što se događa (a događa se mnogo šta ne samo juče poslaniku Jovanoviću, već mnogim običnim građanima, i to, uglavnom, onima koji ne misle mozgom režima da budu obespravljeni) prinuđena je da upozori vlast i saopšti joj da će se morati samoorganizovati da brani ljude, svoje članove, da brani čast, dostojanstvo i slobodu, kad već režim, bar kad su u pitanju ljudi bez privilegija, u tome ne uspijeva ili ne želi...
Upozorenje je dramatično. Primjereno stanju. Možda i zbog toga što vlast osjeća da gubi teren pod nogama, a ulog vlasti i dobici pojedinaca
su ogromni, strah nije bezrazložan od onog što se može dogoditi sjutra kad vlast počne da se gubi. Taj strah bi upravo vlast najlakše savladala i otkloni la kad bi vinovnike batinaše, kriminalce i pljačkaše izvela na vidjelo i kad bi zaista u Crnoj Gori počeli demokratski procesi koji bi na prvo mjesto postavili slobodu i sigurnost čovjeka.
Batinom se ne može zaplašiti narod, niti se mučkim otimanjem poslaničke torbe sa dokumentacijom mogu uništiti tragovi pljačke narodne imovine i sticanja blaga na narodnoj muci.
Poslanik Duško Jovanović i ostali poslanici koji u parlamentu sjede supotno od vlasti su ljudi koji nemaju šta da sakriju. Oni govore u parlamentu. To govori narod, a narod se batinom ne može ućutkati. Kad-tad vrijeme narodnog suđenja stigne. Tada prvo stradaju batinaši i naručioci...
M.TREBJEŠKI