Tekstovi i intervjui

Piše: Duško JOVANOVIĆ poslanik u Skupštini RCG (3. septembar 2000. "DAN")

Kada se neko "zamjeri" društvu na vlasti, gotovo je sigurno da će vrlo brzo da se nađe na tapetu takozvanih "nezavisnih prorežimskih listova", bez obzira da li se radi o političaru, direktoru, ili i o jednom, i o drugom istovremeno. 
Tako je objavljeno da je policija podnijela krivičnu prijavu protiv direktora AD "Tehnomarket" zbog osnovane sumnje da je počinio krivična djela "zloupotreba službenog položaja" i "oštećenje povjerilaca".

Ovoj krivičnoj prijavi prethodila su višednevna medijska "prepucavanja starog i novog rukovodstva preduzeća AD "Tehnomarket". Sudeći po krivičnim prijavama, očigledno je ko je imao "pokriće" i "debela leđa", a ko je izvukao ili izvlači deblji kraj. 
Davati ocjene o eventualnoj krivici osumnjičenog, bez vjerodostojnih podataka je prilično nezahvalno i treba isto izbjegavati, što će uraditi i autor. 
Međutim, jednostavno, nameće se pitanje kako i zašto država ne sankcioniše slične i skoro istovjetne slučajeve, a kada se radi o društvenoj šteti, odnosno opasnosti najmanje 100 puta većoj od predmetne. 
Krivična prijava protiv predsjednika Vlade i ministara u Vladi, a povodom dijela Instituta "Dr Simo Milošević" je ekspresno odbačena. Za razliku od AD "Tehnomarket", u slučaju Instituta u Igalu, po mišljenju Državnog tužioca nema zloupotrebe službenog položaja i oštećenja povjerilaca. A radilo se o desetinama miliona maraka. 
Međutim, Državni tužilac kaže kako je sve bilo uredno da urednije ne može biti. 
Za razliku od ovih silnih miliona, direktoru AD "Tehnomarket" stavljeno je na teret 76.000 maraka. 
Naravno, nema pomoći, jer se nije na vrijeme "obezbijedilo". 
Crnogorski režim funkcioniše po sistemu usluga i kontrausluga, dam- daš, platim- platiš. Jedan drugoga pokrivaju do iznemoglosti. 
I nema neću, ili ne mogu, jer ima neko ko to sve prati, a kada se pojedini "uzjogune" tada se otvore ladice i pljušte krivične prijave. 
Tu se nađu režimski novinari da sve to poguraju, i eto lažnog utiska da država radi kao navidana. 

*** 

Neće biti javnog prenosa Skupštine, kažu "demokrate" iz DPS. Zar je moguće da se poslanici "proevropske" i "uspravne" Crne Gore boje javno sučeliti sa opozicijom u parlamentu i braniti svoje pozicije. 
Zar je moguće da "intelektualni krem" u Vladi RCG nije u stanju da javno brani i odbrani svoje "uspjehe" u sferi ekonomske i socijalne politike, a da ne govorimo o privatizaciji. 
Niko ne vjeruje da "savjetnik" nije u stanju da bude britak i načitan "face ty face" u Skupštini pa još pred cijelom Crnom Gorom. 
Da li je moguće da se više od 40 poslanika vladajuće koalicije plaši javne rasprave i to od "šačice" opozicionih poslanika. 
Kažu da je zakazivanje Skupštine od strane SNP izborni marketing. Međutim, ukoliko SNP nije u pravu, kao što tvrdi vlast, onda zakazivanje Skupštine nikako ne može biti pametan potez. 
Jer, eto šanse vladajućoj koaliciji da do kraja "razobliči" svoje političke protivnike, nanese im definitivan poraz, i to još pred izbore. Tada od izlaska na izbore ne bi bilo ništa. 
Narodu je, uglavnom, sve jasno. Nedostaju još samo dva- tri briljantna izlaganja iz redova koalicije u stilu Vuka Minića ili Slavka Jovanovića , i savezni izbori bi definitivno bili zaboravljeni. 

*** 

U Podgorici su u pripremi brojne investicije, što strane, što domaće. Istina, oko same realizacije nešto zapinje. Za zastoje u izgradnji, gdje je to moguće, optuži se Vojska Jugoslavije, a gdje nije takođe se optuži Vojska Jugoslavije. 
Kada se sve presabere, od oktobra 1997. godine, pa do dana današnjeg (oko tri godine), najveća investicija Koalicije "DŽB" bila je jedna kolovozna traka na Vezirovnom mostu u Podgorici. Ostalo se sve svodi na popločavanje, asfaltiranje, postavljanje semafora, trotoara i brojna otvaranja, i govore. 
Da nije "opstrukcije" Vojske Jugoslavije, sudeći po izjavama podgoričkih opštinara već bi u Podgorici imali nov moderan most (kod Ekonomskog fakultera). Onaj drugi most što "finansiraju" Evropljani, kod Sportskog centra, nikako da počne, a vojske nema ni blizu lokaciji da preuzme odgovornost za zakazivanje. 
Put prema aerodromu, a koji će se svesti na presvlačenje postojeće dvije trake, takođe bi bio završen, ali ponovo smeta vojska. 
A investitori i izvođači kao u inat prvo zakopali ispred kapije vojnog aerodroma, ne čekajući odobrenje. Put ionako nema političkog smisla, ukoliko se prethodno bolježiveći Crnogorci ne isplaču pred "Bijelom kućom" i optuže Vojsku Jugoslavije. 
Međutim, ispostavlja se da nije problem kod vojske već kod investitora - Evropske zajednice, koja za isplatu kredita, za rekonstrukciju puta, traži određene garancije i hipoteke, a što Vladi RCG i "vladikama" nije po volji. 

*** 

Predsjednik Vlade Republike Crne Gore Filip Vujanović gostujući 25. ovog mjeseca na Trećem kanalu u emisiji "Aritmija" je izjavio da "savezni izbori moraju biti maksimalno kontrolisani". 
Problem je jedino u izboru modela kontrole. Na njegovu veliku žalost, i on to veoma dobro zna, jedini model za kontrolu je da se izađe na izbore, a on je po tom pitanju jasan, nema učešća DPS na njima. 
Kaže da je SNP u kontroli izbora uvijek bila veoma zahtjevna, ali zaboravlja da je SNP na svim izborima i učestvovala, pa i na onim, do kraja nedemokratskim, u drugom krugu predsjedničkih izbora, a koji su trajali do zore. 
Pošto je model za kontrolu, kroz izlazak na izbore, u Koaliciji "DŽB" odbačen ostaju narednih 20-ak dana da vidimo, kakvim drugim "modelom" će nas reformisti iznenaditi. 
Kada bi imao dovoljno brodova, ili glisera, vjerovatno bi proevropski orijentisanim Crnogorcima režim ponudio dvodnevno krstarenje do Italije i nazad (takozvana vikend tura). Normalno, svi koji se ne ukrcaju, bili bi proglašeni neprijateljima Crne Gore. 
Ne bi nas iznenadila ni još jedna javnosti poznata "radna obaveza" koju bi režim uveo u nedjelju 24. septembra sa trajanjem od 6 časova ujutro do 10 naveče. Radni dan bez pauze, a "nadoknada za rad" bi se isplaćivala istoga dana. 
Postoji mogućnost da se na dan saveznih izbora zakažu i održe takozvane "koalicione sportske igre" (u svim sportovima), na kojima bi učešće morali uzeti svi "uspravni" Crnogorci. 
Dvije članice koalicije bi imale mogućnost da svoje ekipe popune i iz inostranstva (zbog velikog broja sportova). 
Ovo bi bili samo neki od alternativnih modela kontrole saveznih izbora, koji će, nezavisno jedan od drugog, ili u kombinaciji, biti režimu na raspolaganje. 

**** 

Ako se uzme broj policajaca u Crnoj Gori, i to ne računajući one u civilu, Crna Gora je bezbjednosno najpokrivenije područje u svijetu. 
Velika je sreća što se tolika policija ne finansira iz budžeta Crne Gore, već iz međunarodne "pomoći", a još viša nesreća, što crnogorskim režimom, a time i policijom, i rukovodi onaj ko je i plaća. 
Jedna od rijetkih aktivnosti rukovodstva MUP, koja je za pohvalu, jeste to što je pooštrena kontrola bezbjednosti saobraćaja, pa je mnogo više reda na crnogorskim putevima. 
Tačno je da smo iz Berkovića došli do "moćnih" i skupih automobila, ali je takođe tačno da sa ukradenim automobilima nijesmo uvezli i bolje puteve. 
Međutim, sva ta silna policija, a kojom rukovode pravi "eksperti", ne uspijeva da riješi nijedan "gorući" slučaj u Crnoj Gori. 
Nema ni pretpostavke, a kamoli rješenja ko je izvršio atentat na savjetnika za bezbjednost Gorana Žugića. 
Daleko je od rješenja i "slučaj" Drašković. 
Nedavno je ubijen i Nikola Krivokapić iz Bara. 
Način na koji se pokušava ovaj barski slučaj riješiti, ako je suditi po potresnom svjedočenju sestre osumnjičenog Brana Milačića, podsjeća na scene iz "Rambo" filmova, sa područja centralne Amerike. 
Pitanje na koje crnogorska javnost traži odgovore je ko je to odlučio da Ulcinj pretvori u policijsko mučilište? 
Ko su "mučitelji", kakvog fizičkog i psihičkog profila i odakle se regrutuju. 
Na direktne optužbe u štampi, uz spominjanje imena, niko ne reaguje, rukovodstvo MUP-a ćuti i odrađuje posao. 
Sve se češće služe batinom, i nekim drugim metodama koje "ljudi ljudima ne čine". 
Ko stoji iza ovakvih "bezbjednosnih projekata", kakav je ulcinjski "kazamat" mora da se zna, i znaće se, mnogo brže nego što odnarođeni pojedinci misle. 

• < Prethodna
• Sledeća >