Tekstovi i intervjui

Piše: Duško JOVANOVIĆ poslanik u Skupštini RCG (10. septembar 2000. "DAN")

Hoćemo "Akor", nećemo "Akor", hoćemo "Timor", nećemo "Timor". Prepucavaju se budvanska i podgorička interesna grupa DPS-a povodom namjeravane predaje tri hotela "Budvanske rivijere".
"Akor" ćuti, ne traži puno, nešto sitnine da platimo, nekih pedesetak miliona maraka, da se hoteli "poprave".
Prosto iznenađujuće kako je i do sada bilo ko dolazio da odmara na "Sveti Stefan" ili "Kraljičinu plažu" prije ovog "ulaganja". A i šta je za nas 50 miliona maraka?

Dragan Ivančević, pomoćnik ministra turizma (25. avgust) poručuje bivšim vlasnicima zemljišta, na kojem su hoteli izgrađeni, da nemaju osjećaj za profit. Naime, on tvrdi da će bivši vlasnici zemljišta samo uvećati dobit nakon porasta vrijednosti imovine "Budvanske rivijere" kroz kreditni aranžman. Ono što predlaže Ivančević je da se strpe narednih 15-20 godina.
Za razliku od njih, "Timor", navodno izraelska kompanija, koja treba da nas uz visoke kamate kreditira, neće da se strpi, traži kamatu odmah, "Akor" takođe nema strpljenja, njegova "pamet" košta "Budvansku rivijeru" najmanje milion maraka godišnje. Nema strpljenja ni Vlada RCG, ni Dragan Ivančević, ugovor pod hitno mora da se realizuje.
Jedino se apeluje na strpljenje bivših vlasnika zemljišta. Kada su čekali 50, mogu još 20-ak godina.
Jednostavno rečeno, narod Crne Gore daje svoju zemlju, koju država nije vratila, na korišćenje, "strancu", daje svoje hotele koje država nije privatizovala, na korišćenje istom tom "strancu" obezbjeđuje više od 50 miliona maraka da ima sa čim da "počne" i, na kraju, tom "strancu" narod garantuje preko "narodne vlade" da će taj kredit da vrati. Pošteno nema šta.
Za razliku od Ivančevića, direktora turističke organizacije Velibora Zolaka (25. avgust) brine samo šta će da rade menadžeri "Akora" kada vojska izađe na ulice.
Izgleda da Zolak ne zna da, kao prvo, vojska ima izlazak u grad, odnosno na ulicu, jednom nedjeljno, a kao drugo, izlazak im je dozvoljen u civilnoj odjeći, tako da menadžeri "Akora" mogu da budu sigurni da im je "silni kapital koji ulažu" u Crnu Goru siguran.
Dragan Ivančević u svom odgovoru Veliboru Zolaku (26. avgust) neoprezno "istrčava" što mediji prenose. On izjavljuje:
" U Crnu Goru više povjerenja imaju strani investitori, nego oni koje država plaća".
Ovakva izjava upućuje na nekoliko zaključaka:
Prvo: "Oni koje država plaća" ne smiju da razmišljaju, i rade onako kako misle da treba, već onako kako im se kaže.
Drugo: “Oni koje država plaća" nemaju povjerenja u Crnu Goru iz razloga što poznaju i proces privatizacije u Crnoj Gori, i nosioce tog procesa. A kako su lično zainteresovani za sudbinu "Budvanske rivijere", to su u ovom slučaju i reagovali;
Treće: Strani investitori "imaju povjerenja" u Crnu Goru, jer ništa i ne investiraju, pa time ništa i ne mogu da izgube. U ovom poslu strani investitori mogu samo da dobiju, pa im povjerenje i nije potrebno.
Oni koji gube su i preduzeće "Budvanska rivijera" i bivši vlasnici samouprava, i akcionari "Budvanske rivijere" i na kraju i društvo u cjelini kao nekadašnji titular svojine.
Iz "Budvanske rivijere" poručuju Vladi RCG da se, mimo odluke Skupštine i Upravnog odbora preduzeća, ne mogu zaključivati ovako značajni ugovori, što je tačno.
Ukoliko Upravni odbor odbije to da uradi, Vlada preko fondova može posmjenjivati sve članove Upravnog odbora i njenog predsjednika Svetozara Marovića. Veliki zalogaj, ali pravno "čist" i izvodljiv.
Analitički posmatrano, u čitavom poslu najsumnjivija je kreditna linija.
Naime, "Akor" ulazi u posao pod odloženim uslovom, da se potpiše Ugovor sa "Timorom" za kreditnu liniju od blizu 54 miliona maraka (dakle ne 50 već 54 miliona maraka).
Pri tome, Vlada RCG sama priznaje ("Vijesti" 31. avgust) da je kamata na kreditna sredstva "ZNATNO" veća nego inače. Koliko to znatno, i kolika je kamata uopšte na ta sredstva? Zar crnogorska javnost u ovoj "javnoj i transparentnoj" privatizaciji nema pravo da to zna.
Za isplatu kredita sa kamatama garantuje Vlada RCG, ali je tu, za svaki slučaj, i HIPOTEKA. Dakle, ukoliko se kredit od 54 miliona maraka, sa ko zna kolikim kamatama, ne vrati hoteli su njihovi (izuzev "Svetog Stefana" i "Miločera").
Mogući i najvjerovatniji scenario je sledeći:
- sami kredit će se samo djelimično uložiti u hotele, a veliki dio novca će "progutati" razne "provizije" i "stimulansi";
- iz svog poslovanja je gotovo sigurno da hoteli neće moći izmirivati troškove održavanja visoke klase, kao i vraćati kredit sa ogromnim kamatama;
- politička situacija i "nesigurna bezbjednosna klima" će biti dežurno opravdanje i razlog što gosti visoke platežne moći ne dolaze;
- hoteli neće moći, a Vlada neće imati para da kredit vrati, aktiviraće se hipoteka, i otići će hoteli, bez pare i dinara, nekom novokomponovanom crnogorskom bogatašu, koji skriva svoj identitet iza takozvanih kreditnih linija iz inostranstva.
U svemu je specifična uloga i pozicija Svetozara Marovića, predsjednika Upravnog odbora "Budvanske rivijere".
Kako samo on to umije, u svojoj izjavi (31. avgust) Svetozar Marović kritikuje Vladu Crne Gore, a istovremeno hvali njenog predsjednika Filipa Vujanovića. Kao da je Filip savjetnik te vlade.
Zna Svetozar, biće kako kaže Filip, jer tako hoće Milo. Kako stvari, stoje "izgubiće" Svetozar i "Budvansku rivijeru".
Međutim, "Budvansku rivijeru" su i on i budvanska lokalna samouprava izgubili tada, kada su dozvolili da se državne akcije u preduzeću "Budvanska rivijera", u procesu od 38,62 odsto, ili po procjeni 179.412.030 maraka, u cjelini upišu kao akcije Vlade Crne Gore, pri tome zaboravljajući decenijska ulaganja koja je Opština Budva imala.
I pored stalnog zalaganja opozicije u budvanskom parlamentu da se ova nepravda prema Budvi ispravi, i konstantnih predloga da se ovo pitanje stavi na dnevni red SO Budva, vršena je stalna opstrukcija ove teme, od strane DPS.
Sada, kada su se probudili, kasno je. Budvani polako, ali sigurno, ostaju bez Budve.
Inače, "Budvanska rivijera" je nekada procijenjena na 464.557.302 njemačkih maraka. Od tog iznosa radnicu su imali 11,44 posto ili 53.145.355 DM građani 10,83 odsto ili 50.311.55 DM, "Montenegro banka" 1,36 posto ili 6.317.979 DM, Vlada kako je naprijed navedeno, i državni fondovi 37,67 odsto ili 174.998.735 DM.
Opštini Budva kao lokalnoj samoupravi nije pripalo ništa.
Ova vrijednost, i ovi vrednosni odnosi su važili prije nego je fizička prodaja "Budvanske rivijere" počela. Nijesu se prodavale akcije, već fizički djelovi firme, što dovodi u sumnju legalnost cijelog sistema akcionarskog kapitala u Crnoj Gori.
Tako su do sada prodavani objekti "Budvanske rivijere", vila "Balkan", vila "Manojlović", restoran "Stari grad", "Vidikovac", "Zlatno sidro", bar "Adriatik".
Otuđivanjem ovih objekata, nominalno i stvarno je umanjena vrijednost akcija preduzeća, i na taj način osiromašen i svaki imalac akcija "Budvanske rivijere", a posebno radnici i građani.
S obzirom da se na isti način, fizičkom prodajom djelova, preduzeća nastavlja, kroz najavu prodaje restorana: "Sunce", "Golubin", "Brežine", "Sutjeska" i "Kastelo" u Petrovcu, to će i dalje padati vrijednost akcija preduzeća, i time dalje potkradati radnici, kao ničim zaštićeni manjinski akcionari.
Kada se i ova tri hotela predaju "Akoru", a što će dodatno umanjiti vrijednost "Budvanske rivijere" za 155.252.720 njemačkih maraka, malo će šta ostati i preduzeću i radnicima. Opština Budva ionako nije imala ništa.
Čak bi i "ledeno- hladnog" Svetozara Marovića trebalo da "zagriju" ovoliki milioni.
Da li će samo sagnuti glavu, ili će se "šef" budvanske "političko- interesne" grupacije suprotstaviti podgoričkoj, ostaje da se vidi.
Međutim, sudeći po Svetovom "udvaranju" Filipu, kladioničarima neće biti teško.
(Napomena: Viđenje autora zaključeno događajima u "Budvanskoj rivijeri" do 31.8.2000. godine).

• < Prethodna
• Sledeća >